NASMIJ SE



Sjećam se perioda svog odrastanja i zaista danas iz ove perspektive tvrdim da sam imala divno djetinjstvo, protkano ljubavlju, srećom i naravno smijehom. Onda su godine prolazile, ja sam odrastala i taj smijeh je postajao nekako manji, tanji, počeo da me žulja. Nesvjesno sam ga spakovala sa starim stvarima u jedan kofer uspomena. Sivilo svakodnevice je bilo suviše grubo, da bi dozvolilo osmjehu da narušava njegove zagasite tonove. I tako su prolazili dani, a ja sam shvatila da sam
odrasla. Nije mi smetao ni broj na rodjendanskoj torti, ni to što više nisam dijete i što svjesna svega gazim po tom čudesnom svijetu odraslih u koji sam toliko nestrpljivo čekala da udjem. Zasmetalo mi je što sam prilagodivši se masi, počela da gubim sebe. I počela sam da se pitam...Da li je nama, odraslim ljudima zabranjeno da se veselimo rodjendanima? Da plešemo po sobi sa dezodoransom u ruci uz omiljenu pjesmu i pojedemo punu šerpicu kokica cerekavši se kao osnovci, uz neku glupu komediju? Da li smo mi to prevazišli i da li se zbog jednog čistog, prodornog smijeha plaća neka kazna? Da li mi, ODRASLI LJUDI uopšte smijemo razvući usne , jer će nam to otkriti godine? I hiljadu pitanja, a samo jedan odgovor. Na sve ovo, odgovor je NE! U kojoj knjizi je to zapisano da kada napunimo odredjeni broj godina, sav optimizam i smijeh strpamo u vreću i kao najljućeg neprijatelja ostavimo daleko od nas? Jedna rečenica je bila dovoljna da se osvijestim i vratim u prvobitno stanje.A ona glasi "Mrzovoljni smo kao da ćemo zauvijek živjeti." Vodjena onim, da nikad nije kasno, odvojila sam jedno popodne da čeprkam po prošlosti i pronašla medju prašnjavim sjećanjima jedan osmjeh, čist i neuprljan. Izvinila sam mu se za sve one sive dane koji su zauzeli njegovo mjesto. I znate, vrlo rado je prihvatio izvinjenje.I  obećao mi da više neće da me napušta, čak iako bih ja njega htjela ponekad. Uz mene je i čuva me od svijeta odraslih, samo je imao jednu molbu. Da i vama poručim isto. Da odvojite jedno popodne pa izvučete iz naftalina svoj stari osmjeh. Kaže da se ne plašite, jer dok god čujete ritam svog srca, da postoji razlog da i on bude uz vas. I da vas čuva i štiti od surovosti ovog svijeta.❤

Коментари

Популарни постови са овог блога

~ VRIJEDIŠ ONOLIKO KOLIKO VRIJEDI TVOJA TORBA ~

POZITIVNO RAZMIŠLJANJE JE OPASNO

DUPEUVLAKAČI