MI, PTICE SELICE

Nisam planirala da svoj život provodim sa koferom po raznim aerodromima, autobuskim stanicama, po vozovima, avionima, autobusima i ostalim prevoznim sredstvima. Nisam planirala da živim u raznim gradovima i da se budim u nepoznatim stanovima, i sama nesvjesna koji je stan po redu. Nisam planirala, a najljepše stvari dodju tako, neplanirane i iznenada. I vremenom se navikneš i zavoliš taj čudan način života. I vremenom naučiš da budeš ptica selica i da letiš sa kraja na kraj svijeta, upijajući svaki djelić grada i svaki djelić tudjeg stana, svaki od njih nazivajući domom. I dodju dani kada letiš besciljno jer ni sam ne znaš kom gradu pripadaš. Jer u svakom je ostao po djelić tebe. I u svakom stanu je ostao komadić tvoje duše. A ti si izgubljen i pitaš se gdje je tvoje mjesto pod ovim svodom? A odgovora nema, jer svi gradovi su ti suviše različiti, a tako jezivo slični. U svakom si ostavio makar jednu suzu i iz svakog iznio torbu prepunu uspomena. I pitam se, kada bude došao dan da se skrasim, da li ću ja to moći?
Čudni smo mi ljudi. Najlakše zavolimo ono što nismo planirali i najteže se  toga i odričemo .