Merkurova_kći

Moji prijatelji znaju da sam rijetko kada ozbiljna. Desi se ponekad, al' me ne drži dugo. I jako  sam komunikativna, volim da upoznajem ljude, pa mi česta putovanja za to dobro dodju. E tako sam do sada upoznala razne, neki su bili stari, da sam kad zadrijemaju mislila da je to to, neki su bili mladji od mene, neki su bili fizički otkačeni, a za neke nikad ne bi rekao da su šizofreničari. Tako sam na svom prvom putovanju upoznala bakutu iz Češke. Ja se nje rado sjetim, mada ne bi bilo dobro da se i ona mene sjeća, jer sam sigurna da nije više medju živima. Bakica je živjela u Australiji već decenijama, a engleski joj je bio takav da sam bila u devet voda dok sam razumjela jednu rečenicu. I tako smo nekako se sporazumijevale, ali već je pao mrak, prošla je večera, pogasiše stjuardese svjetla i odoše nekud. Bakica zaspala k'o top, ja slušala malo muziku, kad u jednom momentu ožednim toliko jako, da bih popila i otrov. Kako mi je bio prvi put da putujem avionom, a stjuar

U carstvu Hong Konga živio je Brus, ko mu se zamjeri, dobio bi PLJUS. Glavni baja bio je, znali su ga svi, iz poznate kuće biješe dobri Li. Majka mu je bila Petrana sa Čeva, ali osim Lija nikog nije šćela. Bunili se Crnogorci, al' bilo je džabe, te odluči Milosav Petranu da dade. Biješe vrela ljetna noć, baš sredina juna, kad Petrana vjeri ze na Čevo za Muna. Spakovaše kofere, pa odoše džadom, svi u selu plakaše sa prozora kradom. Odoše za Aziju, davne tri'es pete, tek je bila  djevojčurak, bukvalno još dijete. Volješe sa ludo, svadba biješe silna, u novembru Petrana carskim rodi sina. Ostvariše oni obiteljske snove, mislili su dugo kako da se zove. Prvijenac bijase prelijep kao san, kaže Petra zvaće se, Brus Li džun Fan. Tih godina počeše masu njih da strada, jer Adolf je htio svijetom da zavlada. Nikad više ne vrati se Petrana na Čevo, ostade je željno njeno malo selo. Posveti se ona, sportu i  ping pongu, svi za nju su znali u lijepom Hong Kongu. Uz mamu je

Na ovom čudesnom svijetu, koji je sam po sebi nevjerovatan i neshvatljiv u potpunosti, na kom obitavaju razne životinje, gmizavci, jezive bube...ništa ne može biti toliko gadno kao što može jedan običan čovjek.  Po prirodi sam filantrop, da ne bi došlo so zabune, ali isto tako ne mogu da ne zapazim koliko ljudi bez manira i osnovne kulture, hoda ovom planetom.  Da li ima išta iritantnije od osobe koja sjedne da ruča, te tom prilikom ispušta jezive zvukove? Malo rokće, malo srče, malo liže tanjir, dok joj se masne kapi slivaju niz bradu. Doživljaj je potpun ako ista tom prilikom i priča, naravno polurazumljivo, gušeći se u ogromnim zalogajima hrane. I na kraju se mljackaroš još i čudi zbog čega odustanete od ručka(?!) Podrigivanje i puštanje "golubova" je posebna priča. Neki ljudi jednostavno nisu odmakli dalje od kamenog doba, te im je ovo sasvim normalna stvar. Smatraju da nema ničeg lošeg u tome, da vas u toku razgovora počaste jednim dobrim riganjem, te ć

Zbog života kakav vodim, imala sam priliku da upoznam mnoge žene, iz raznih krajeva svijeta. Imala sam priliku upoznati i razne parove, medjutim ono što me nagnalo da započnem ovu temu, jeste riječ MUŽ. Dok sam bila suviše mlada, smatrala sam da se ta riječ vezuje za osobu koja je vaš zaštitnik i sa kojom dijelite krov nad glavom i planirate (ili već imate) potomstvo. A onda sam nekako došla do zaključka da postoje dva tipa životnih saputnika.  MUŽ I MUŽIJAK. MUŽIJAK je osoba koja u većini slučajeva ima kapacitet mozga, tek toliki da umije izračunati koliko košta jedna Chanel torba, koju će njegova ženka otplaćivati u naturi narednih par mjeseci, skupljajući za njim čarape, bokserice i znojave majice, koje nakon nošenja završe na podu. Od ženke se takodje očekuje da bude poslušna, da dobro kuva, te da ukoliko se on zaželi domaće pite, ona sirota momentalno razvija kore, kojima će on kasnije naći manu. Ovo nije pravilo, ali mužijak ima istančano čulo ukusa, stoga mu teško