Постови

~ NAJZAHTJEVNIJA ŽIVOTNA ULOGA (BITI RODITELJ) ~

Слика
Već sam pisala koliko volim psihologiju i koliko me ista inspiriše. A ono što me nagnalo da napišem ovaj tekst je sve više stranica koje ljudima nude psihološku podršku.  Pomoć traže sasvim mladi ljudi koji su tek počeli da žive. A imaju problem sa anksioznošću. Strahom. Napadima panike. Bore se mjesecima čak i godinama. Traže nekog ko bi ih saslušao, pružio toplu riječ, bodrio ih da ne odustaju. Pa kako najednom toliko  psihički nestabilnih ljudi?  Pitate se kako?  A da li znate da se ništa ne dešava tako odjednom? Da li znate da danas ne biste bili to što jeste, da ste rodjeni recimo u Africi? Ili Kanadi. Da imate sasvim druge roditelje. Da li znate koliko je podrška bližnjih važna? I da minorne greške mogu osakatiti nečiji život.  Pa gdje to griješe roditelji, te je toliko zdravih a mentalno nestabilnih osoba? ~ AKO TE OSTAVI, KOD NAS SE NE VRAĆAJ ~ Koliko li je ovakav roditeljski stav uništio života...Sigurna sam da ste se svi vi makar jednom zapitali zbog č

PONOSNA SI UVIJEK BILA, CRNA GORO MAJKO MILA

Слика
Posljednjih dana mi je glava kao badanj jer na svakom ćošku je tema uglavnom politika. Htjela bih odmah da napomenem da nisam ni u jednoj partiji, jer me politika ne interesuje, pa tako do skoro nisam ni znala kojoj partiji pripada Jokić, te sam se čudila zbog čega ga pojedini prozivaju a sasvim fino je rukovodio opštinom Kotor. Nakon izbora sam saznala da je on glavni iz opozicije 😂 Toliko o mom bavljenju politikom. 🤷🏻‍♀️ I dalje stojim iza toga da je momak na mjestu. Nikada nisam isticala svoju pristrasnost ovoj državi, jer sam smatrala da je to moj lični doživljaj i da nema potrebe bilo kome da ga dokazujem. Često sam bila okružena ljudima sa svih strana i znala da nismo istomišljenici, ali nisam ih nikada gledala drugim očima, jer moji pogledi na svijet su mnogo širi od čitavog Balkana skupa. Mnogo puta sam i sama rekla da nije normalno da se u državi vlast ne mijenja toliki niz godina, te da istoj treba promjena. Od ove vlasti sam dobila 0 eura, isto toliko ponuda za posao, ist

RAZLIKA IZMEDJU LJUDI I GLODARA

Слика
Kada vam neko potajno iskopa rupu, sa ciljem da vas u njoj pokopa, nikada nemojte biti ljuti. Jer hrabri ljudi ukoliko žele da vas ubiju, ispale metak, gledajući vas direktno u oči. Krtice, miševi i ostala sitna stvorenja čeprkaju potajno, u mraku...kada ih niko ne vidi. I nadaju se vašem krahu, promatrajući sve to iz sijenke. Nikada se nemojte ljutiti na takve mediokritete, jer oni će vječno ostati glodari, čiji će jedini životni uspjeh biti upravo to. ČEPRKANJE. I ne trudite se da im vratite istom mjerom, jer to život vrati sam. Danas, sjutra, za tri godine...trenutak je nevažan, ali sve se vrati, baš onako, po zasluzi. Zato budite zahvalni na svakom iskustvu, svakom poznanstvu, svakoj nepravdi, svakoj laži izrečenoj u oči bez stida. Jer da nije takvih duša, ne biste  nikada spoznali razliku izmedju ljudi i glodara.

KAKO BITI MODERNA INSTAGRAM TRUDNICA?!

Слика
Pisala sam tekstove o tome kako postati bloger, kako biti je*ozovan i slično, a sada sam odlučila napisati jedan tekst koji bi svim ženama koje planiraju da se ostvare u ulozi majke, mogao biti od koristi.  Dakle, ako biti moderna Insta trudnica? Svaka od vas mora biti svjesna činjenice da živimo u 21. vijeku i da je najvažnija stvar u životu svake žene, da bude lijepa i dotjerana. Nebitno je što vrlo često sumLJAte, ili jedete senGvič, te mislite da je Irska rijeka u Africi, najvažnija stvar je da ste lijepe, jer realno ne mogu svi biti obrazovani, a Boga mi ni pametni. E sad, ukoliko ste trudne, morate voditi računa o svom tijelu, prvenstveno radi sebe. Jer dijete će se snaći. Taj mali prcoljak neka ždere ovsenu kašu i bananu dnevno, ništa mu biti neće ako  bude imao 200-300 grama kad se rodi. Podići će se, imaće kad da se razdeblja. I nas su majke radjale. Mislite da je bilo zdravo što smo po rodjenju imali po 3-4 kila? Pa nam obrazi nabreknu jer majka je tovarila u

~ VRIJEDIŠ ONOLIKO KOLIKO VRIJEDI TVOJA TORBA ~

Слика
Instagram me inspirisao da napravim mali "eksperiment" sa svojim online prijateljima. Namjera je bila potpuno bezazlena, samo sam htjela da vidim rezultate pa ih predočim javno.  Dakle, postavila sam fotografije torbe "Toyboy" čija cijena iznosi 70$ i torbe "Chanel" (koja je veoma slična) za koju svi znamo koliko je popularna i skupa. Torbe Lv na kojoj se vidi pločica, koju sam uporedila sa takodje Lv torbom samo sam u programu pločicu uklonila.  I za kraj sam ostavila Gucci ruksak, koji sam uporedila sa ISTIM ruksakom samo sam uklonila slova, te upitala pratioce šta bi prije izabrali.  Žao mi je što ne postoji mogućnost anonimnih odgovora jer sam sigurna da bi svi odgovorili pošto je oko 3.000 ljudi pogledalo story.  Nisu me interesovali pojedinačni odgovori, već statistički podaci o tome šta je većini ljudi ljepše. Ipak, i oni koji nistu dali odgovor, učestvovali su nesvjesno, samim tim što su vidjeli fotografije. Nije mi

~ LICEMJERJE, ČOVJEK TI JE IME ~

Слика
Listajući Instagram, sa svakog petog profila iskoči po jedna fotografija Novaka u raznim izdanjima.  Znate šta, i treba.  I znate, zaslužuje.  Ipak...ovo danas nije ogledalo njega, koji je bio svjestan svojih kvaliteta i onda kada se vraćao kući praznih ruku. I onda kada su novinari pisali bljuvotine o njemu, a frustrirani ljudi to podržavali. Kada su govorili da je bolje da ostavi reket. Da je potpuno lud jer se ne hrani kao Balkanac. Da je počeo da kopni jer upražnjava neke djavolje vještine zvane MEDITACIJA, a da nisu ni znali šta ista zapravo znači. Kada su govorili da je od njega ostala samo sijenka i da je bolje da odustane. Kada su ga žalili, istovremeno se osjećajući dominantnim dok kucaju tiket u nekoj zagušljivoj kladionici i pale petu cigaretu zaredom. Gledam ovo danas i onako tužno mogu da zaključim, da je N ovakov uspjeh svačiji. A svaki izgubljen meč je ipak, samo njegov.  I to je valjda tako sa ljudima. Kada si na pretposlednjoj stepenici do vrha, priključe s

BILO JE TO U NEKOJ ZEMLJI SELJAKA

Слика
"Bilo je to u nekoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu..." reče jednom divna Desanka Maksimović.  A ja bih u svojoj verziji napisala: Bilo je to u nekoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu, ljudi su snimali cipele, torbe, kačili iste na Instagramu. Kompleksi vrište iz svakog posta, a Coco Chanel sa neba gleda.  Pita se kada će biti dosta, jer ista dama nema za 'ljeba. Bilo je to u nekoj zemlji seljaka, gdje samo novac bijaše važan.  Gdje svako živješe luksuzan život, iako često potpuno lažan. Bilo je to u nekoj zemlji seljaka, gdje žensko bijaše kučka prosta.  Gdje gole grudi i dupe golo, vrišti mučno iz svakog posta. Bilo je to u nekoj zemlji seljaka, gdje maske skrivaše lica ljudska.  Gdje mjesto duše bijaše kamen, a od srca gdje osta ljuska. Bilo je to u nekoj zemlji seljaka, gdje se zbog drugih živjelo često.  Gdje četa mladih onlajn ludaka, bijesno hrli da uzme prijesto. Bilo je to u nekoj zemlji seljaka, gdje se intima prodaje lako. 

~ MOJ ŽIVOT = MOJA PRAVILA ~

Слика
Još od malena sam se gnušala onih ljudi koji osudjuju sve što se ne uklapa u njihove standarde. Od malena sam maštala da odem u svijet, medju ljude bez predrasuda. I uvijek bi me steglo oko srca kada bih čula kako staru komšinicu zovu Mira Perova. Pero je već odavno bio pod zemljom a Mira je za njim nosila crninu nekih 20 godina. Jer ona je Perova i naš mentalitet ne bi mogao da podnese da ona poželi proživjeti starost u crvenoj haljini i bez marame na glavi. Mira je morala da svima pokaže da je sa njim umrla i ona. Jer nije bilo dovoljno što pati u sebi. Ljudi su morali da vide koliko ona kopni. Imala sam tako malo godina a nisam mogla shvatiti zbog čega je toliko važno šta okolina ima da kaže. Od malena sam bila u grču kada bih vidjela ljude u odjeći koja asocira na žalost, jer bi na taj način poznanici znali, da nisu zaboravili preminulog. Jer ti kad nakon 40 ili 365 dana skineš "uniformu" po kojoj te svi prepoznaju, automatski skidaš i tugu sa sebe. U našem društv

INSTA - ZABLUDE

Слика
Da li ste se ikada zapitali, kakav utisak ostavljate na ljude koji vas lično ne poznaju?  Prvi put u životu sam razmislila o tome, kada smo u Indoneziji pozvali na večeru saigrača mog muža i njegovu suprugu. Nije mi bilo jasno zbog čega ne žele da nam se pridruže, sve dok on nije sročio iskrenu poruku, u kojoj kaže kako je njegovu ženu sramota od mene 🙈. U čudu sam upitala zašto, a odgovor me ostavio bez teksta. Njoj je bilo neprijatno jer nema adekvatnu garderobu, a uz to je još i punija. Moje fotografije je gledala na Instagramu i zaključila da bih ja obratila pažnju na to, pa je bolje da me izbjegne. Ja sam u prvom momentu bila zatečena, jer nekada davno sam i sama imala višak kilograma, a inače toliko vodim računa šta je moj sagovornik obukao, da redovno ne primijetim ni boju njegove majice. Jedva smo ih nagovorili da dodju, medjutim ona  nije htjela da jede, pod izgovorom da nije gladna. Kako je razgovor tekao, polako je uvidjela da ja ipak nisam neka prepotentna aždaja,

~ RAZGOVOR ANDJELA I DUŠE ~

Слика
Prije dolaska na Zemlju, upita Andjeo čuvar Dušu: " Kada   bih te sada zamolio da odabereš svoje iskustvo na Zemlji, da li bi odabrala da budeš onaj ko trpi, ili onaj ko nanosi nepravdu drugome ?" - Ko trpi - bez ustezanja odgovori Duša. -  Jer pretrpljena nepravda se liječi oprostom. Doživiš, boli te, oprostiš, prodje te. A kada si ti onaj koji drugog baca u vatru, moraš biti spreman  da se u istoj koprcaš. Za dan, pet, godinu. Jer Zemlja je okrugla. Da bi svezao konac oko lopte, trebaju se sresti početak i kraj vrpce. Isto je i kada činiš zlo drugome. Kad tad te stigne. Možeš da bježiš, sa kraja na kraj svijeta ali ono će ići za tobom. I neće ti biti najgore što se i tebi vratilo istom mjerom, već što će te uništiti kajanje. Jer zlo i nepravdu preživiš jednom, ali se oporaviš. Dok kajanje preživljavaš svakog dana iznova, i kako vrijeme odmiče, samo ti bude teže. Jer je svima lakše oprostiti, osim sebi samom. Kajanje je kao zatvor koji nosiš svuda sa sobom. Ti

~ BUDI SVE, AL' NEMOJ BIT ŠUPAK ~

Слика
Roditelji nam tokom odrastanja daju toliko savjeta da ih nerijetko ne možemo sve popamtiti, te ih ponavljaju iz dana u dan, ne bismo li ih upili što bolje. Uče nas da treba biti obazriv dok razgovaraš sa neznancem, pa nas uče da budemo pažljivi dok prelazimo ulicu, da ne vjerujemo svakom...ali nam još nikada nisu rekli da posebnu pažnju obratimo na osobe koje prave barikade po klupama, jer se plaše da ne daj bože prepišeš od njih. Ili krišom došapnu učiteljici da nisi pročitao lektiru i da tvoja petica nije zaslužena. Ja za ovu vrstu ljudi kažem da su obični ŠUPCI. Sada se pitate zbog čega je Šupak toliko opasan?  E pa, ta djeca vam izrastu u one komšije koje krišom pozovu inspekciju jer su načuli da prodaješ veš "na crno" ne bi li zaradio neku crkavicu, ili vas kroz zube kunu što je vaša trešnja malo više rodila nego njihova. To su vam isti oni ljudi koji vam posluže fantastičan kolač, pa kad ih pitate za recept, oni jednostavno postaju senilni. Ili još gore, daju va

~ KUČKA ZVANA RASPUŠTENICA ~

Слика
Ovaj tekst bih posvetila svim onim pokvarenim ženama koje su odlučile biti toliko drske, te zatražiti razvod od svog bračnog druga. Nisu uzalud stari Crnogorci dijelili djecu na muško i žensko.  Na nasljednika i tudju večeru.  Na kuronju i pizdu.  Na sinčinu i abortus.  Jer žena je bre rodjena kao niže biće, i sad bi neke feministkinje to da mijenjaju.  Ono što svaka dama mora znati je, da se mužu ne protivrječi i da prava žena, niti vidi, niti čuje.  E sad... Moj poznanik Vukašin je imao jednu ne baš lijepu naviku (ali bože moj) da povremeno svoju dragu poteže za kosu od sobe do dnevne kad bi pao na kladži. Ta prokletnica se toliko derala da je par puta i policija intervenisala, ali oni bi uvijek ostajali skupa. 😍 Nije se to dešavalo suviše često, svega desetak puta u mjesecu, a povremeno bi popila šamarčić ako joj polpete ne bi uspjele iz prve, ili ukoliko bi ručak kasnio. Nije to bilo ništa prestrašno, čisto simbolični nokaut. Ali meni su nekako bili baš pre

~ MEANDER MOG DJETINJSTVA ~

Слика
Ja sam pola svog djetinjstva provela u jednom starom Meanderu koji je u mojim djetinjim očima bio najljepša oaza mira. Bila je to stara zgrada, sa ulazom u koju je baš svako mogao ući.  Nije bilo interfona. I uveče se nije zaključavao ulaz.  Često bi poneki samotnjak teturao se ispred, te polupijan tražio upaljač prolaznicima.  Hodnici su odzvanjali ukoliko progovoriš glasno i vrlo često šteker u ulazu nije radio, pa sam trčala do poslednjeg sprata iz nekog suludog straha od Bara, kojim su me često znali plašiti. Nisam ja znala kako to Baro izgleda, ali sam stekla utisak da je veoma ljut ukoliko nisam dobra i vjerovala sam da me čeka iza svakog ugla, te bih pomahnitalo trčala baki u naručje.  Često smo pile kafu iz malih plavih šoljica, boje neba pred suton i ponekad bi mi uz ortački mig dala da držim cigaretu, te se osjećam odraslo sa nepunih 7 godina.  Uveče je znala da mi čita priče, uz šolju toplog mlijeka i domaće krofne. Tom Sojer, vilenjaci, Braća Grim i mnogi d