BILO JE TO U NEKOJ ZEMLJI SELJAKA
A ja bih u svojoj verziji napisala:
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu, ljudi su snimali cipele, torbe, kačili iste na Instagramu.
Kompleksi vrište iz svakog posta, a Coco Chanel sa neba gleda.
Pita se kada će biti dosta, jer ista dama nema za 'ljeba.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka, gdje samo novac bijaše važan.
Gdje svako živješe luksuzan život, iako često potpuno lažan.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka, gdje žensko bijaše kučka prosta.
Gdje gole grudi i dupe golo, vrišti mučno iz svakog posta.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka, gdje maske skrivaše lica ljudska.
Gdje mjesto duše bijaše kamen, a od srca gdje osta ljuska.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka, gdje se zbog drugih živjelo često.
Gdje četa mladih onlajn ludaka, bijesno hrli da uzme prijesto.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka, gdje se intima prodaje lako.
Gdje su se kompleksi vrijednosti niže, liječili srcem ili pak lajkom.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka, gdje svi se volješe širiše radost, a iza ledja jedni za druge iskrene duše pričaše gadost.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka, gdje sveci sijevaše s' bicepsa, nogu... važno je bilo pokazat svijetu, bitnije nego molit se Bogu.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka, gdje ljudi težiše postati važni.
Svjesni realnosti i nedostatka, umova svojih napola praznih.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka, gdje dobra djela aplauz traže.
Gdje human nisi ako prećutiš. Ako ti niko "Bravo" ne kaže.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka, gdje se lajalo iza ledja.
Gdje nula umisli da je stotka, te ima pravo da druge vrijedja.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka, gdje ljudi nemaju od Boga strah.
Bijahu kvarni, nadmeni, gordi, nesvjesni da smo, svi samo prah.
Коментари
Постави коментар