Merkurova_kći

Već sam pisala koliko volim psihologiju i koliko me ista inspiriše. A ono što me nagnalo da napišem ovaj tekst je sve više stranica koje ljudima nude psihološku podršku.  Pomoć traže sasvim mladi ljudi koji su tek počeli da žive. A imaju problem sa anksioznošću. Strahom. Napadima panike. Bore se mjesecima čak i godinama. Traže nekog ko bi ih saslušao, pružio toplu riječ, bodrio ih da ne odustaju. Pa kako najednom toliko  psihički nestabilnih ljudi?  Pitate se kako?  A da li znate da se ništa ne dešava tako odjednom? Da li znate da danas ne biste bili to što jeste, da ste rodjeni recimo u Africi? Ili Kanadi. Da imate sasvim druge roditelje. Da li znate koliko je podrška bližnjih važna? I da minorne greške mogu osakatiti nečiji život.  Pa gdje to griješe roditelji, te je toliko zdravih a mentalno nestabilnih osoba? ~ AKO TE OSTAVI, KOD NAS SE NE VRAĆAJ ~ Koliko li je ovakav roditeljski stav uništio života...Sigurna sam da ste se svi vi makar jednom zapitali zbog č

Posljednjih dana mi je glava kao badanj jer na svakom ćošku je tema uglavnom politika. Htjela bih odmah da napomenem da nisam ni u jednoj partiji, jer me politika ne interesuje, pa tako do skoro nisam ni znala kojoj partiji pripada Jokić, te sam se čudila zbog čega ga pojedini prozivaju a sasvim fino je rukovodio opštinom Kotor. Nakon izbora sam saznala da je on glavni iz opozicije 😂 Toliko o mom bavljenju politikom. 🤷🏻‍♀️ I dalje stojim iza toga da je momak na mjestu. Nikada nisam isticala svoju pristrasnost ovoj državi, jer sam smatrala da je to moj lični doživljaj i da nema potrebe bilo kome da ga dokazujem. Često sam bila okružena ljudima sa svih strana i znala da nismo istomišljenici, ali nisam ih nikada gledala drugim očima, jer moji pogledi na svijet su mnogo širi od čitavog Balkana skupa. Mnogo puta sam i sama rekla da nije normalno da se u državi vlast ne mijenja toliki niz godina, te da istoj treba promjena. Od ove vlasti sam dobila 0 eura, isto toliko ponuda za posao, ist