PONOSNA SI UVIJEK BILA, CRNA GORO MAJKO MILA

Posljednjih dana mi je glava kao badanj jer na svakom ćošku je tema uglavnom politika. Htjela bih odmah da napomenem da nisam ni u jednoj partiji, jer me politika ne interesuje, pa tako do skoro nisam ni znala kojoj partiji pripada Jokić, te sam se čudila zbog čega ga pojedini prozivaju a sasvim fino je rukovodio opštinom Kotor. Nakon izbora sam saznala da je on glavni iz opozicije 😂 Toliko o mom bavljenju politikom. 🤷🏻‍♀️ I dalje stojim iza toga da je momak na mjestu. Nikada nisam isticala svoju pristrasnost ovoj državi, jer sam smatrala da je to moj lični doživljaj i da nema potrebe bilo kome da ga dokazujem. Često sam bila okružena ljudima sa svih strana i znala da nismo istomišljenici, ali nisam ih nikada gledala drugim očima, jer moji pogledi na svijet su mnogo širi od čitavog Balkana skupa. Mnogo puta sam i sama rekla da nije normalno da se u državi vlast ne mijenja toliki niz godina, te da istoj treba promjena. Od ove vlasti sam dobila 0 eura, isto toliko ponuda za posao, isto toliko stanova i automobila, isto toliko članskih karata. Sve što imamo, zaradili smo van granica ove države. Ja nisam birala gdje ću da se rodim, da mi djed bude sa Čeva, majka iz Kotora (katolik), a čukunbaba iz Stona (Dalmacija). Nisam birala korijene, ali jesam birala kroz koju prizmu ću posmatrati svijet oko sebe. Ja sam neko ko voli Srbiju, ali ništa više/manje nego Hrvatsku ili Bosnu. Ja sam neko ko ide i u katoličku i u pravoslavnu crkvu (a krštena sam prije 32 godine u manastiru Ostrog). Posjećivala sam budističke hramove kao i džamiju. Ne jer sam sludjena pa tražim odgovor na pitanje "KO SAM JA?" Ja vrlo dobro znam ko sam, ali isto tako znam i da tudja vjera ništa manje nije važna ili lošija od moje. Umjesto da sam mrzjela onog ko mi u vjeri blizak nije, koristila sam to vrijeme da o tudjim vjerama čitam (zato i kažem da su mi pogledi na svijet široki jer mnogim ljudima ovo nije normalno). I pronalazila nit koja ih sve spaja, dopadalo se to nekome ili ne. Možda bih ja ista voljela da ponosno kažem "Znaš kralju, ja sam ti ITALIJANKA." Pa izvadim neku crno bijelu sliku babe koja sjedi na Španskom trgu. Ali realnost je ta da moja baba Španski trg vidjela nije. Moje eksponiranje po društvenim mrežama je možda i pogrešno shvaćeno od strane pojedinih ljudi, ali Bože moj, potrešću se strašno. 

Nikad se nisam krila, a posebno neću sada, kada sam doživjela da smjenu vlasti ljudi slave na sasvim pogrešan način. Tako što pale našu zastavu, šaraju murale posvećene Krstu Popoviću, prijete da će lomiti spomenik na trgu nezavisnosti, te da će isto tako klati katolike i muslimane. Da će raširiti trobojku na sred Cetinja, pa kad ste tako hrabri, što niste prošetali gospodo po Cetinju, a manastir su htjeli da VAM "ponesu" 🙊? Ili zastavu okačili u sred bijela dana prije nego je Milo "pao"?! Voljela bih da vidim i to čudo. Govore kako su Crnogorci priganice i pršut i da u suštini ne postoje. A fascinantno je kako većina tih koji tvrde da ne postojimo, kaže da su im preci iz nekog sela u Cg. Gospodo, odlučite se.

Moja majka je katolik (samim tim sam i ja pola-pola jer nije Bato sam sebe oplodio). I nikada mi u katoličkoj crkvi pop nije rekao da ne postojim. U pravoslavnoj jeste (vjerovali ili ne, bio je Uskrs i htjela sam da izadjem iz crkve). U muslimanskoj zemlji (gdje je procenat istih 90%) sam provela 8 godina i vratiću joj se opet. Jer nikada me niko nije uvjeravao da ne postojim  ili da je moja vjera nebitna. Ja sam neko ko je odrastao uz pjesme "Bijelog dugmeta" i ko je plakao kada čuje pjesmu "Jugoslavijo na noge". Plače mi se i danas, kad pročitam nacionalističke komentare ispod pjesme. Meni je kao čovjeku, potpuno nevažno ko kojoj vjeri pripada, ne smeta mi albanska zastava, ne smeta ni srpska, ali ukoliko mi ne mašeš njom ispred nosa, dižeš pomahnitalo neka tri prsta i vičeš da je ovo Srbija. Neće da može drugari. Za mene nema mjesta mržnji, ne mrzim novu vlast koja je oformljena, štaviše uzbudjena sam jer po prvi put Albanac i Srbin su uspjeli da se slože. ♥️ 

Možeš da živiš u ovoj zemlji, da se družimo volimo, poštujemo i da te nikada ne pitam ko si. Ali da mi mašeš tudjom zastavom ispred nosa, moju pališ, te vičeš da je Boka srpska, da ćeš nas protjerat i da ćeš da kolješ, ma oćeš druže malo morgen. 😗 Ko god ne poštuje moju zemlju, te želi da protjera iz iste Bošnjake i Hrvate, moj je NEPRIJATELJ. I jesmo zatucani, sama se smijem "Djekni" i filmovima u režiji Živka Nikolića jer nas je opisao kao niko što nije. Ali isto tako, imamo i muda koliko čitav Balkan skupa. Ja nisam nacionalista, jer da jesam mrzjela bih sve koji nisu moji istomišljenici. Ja sam samo rodoljub i nikada neću dati da neko se*e po mojoj zemlji. Mi možda jesmo mala država, ali nas je mnogo. I koliko god bilo onih koji su anticrnogorski nastrojeni, moram da kažem da mi je žao, ali nas je ipak malo više. 🤷🏻‍♀️ Opozicija je pobijedila Zahvaljujući Dritanu, čiji glasači su opet Crnogorci ali im je bilo dosta stare vlasti. Kome smeta moje "crnogorisanje" slobodno neka me izbriše kao što sam i ja izbrisala ljude koji se ponašaju kao da su nas pokorili. 

Crna Gora nije Srbija. Crna Gora je Crna Gora. Pišem latinicom, niko me neće natjerati da to promijenim. Ćirilicu znam, ali je latinica uvijek bila moj favorit. Moja zastava je crvene boje a himna "Oj svijetla majska zoro". Ovo je NEZAVISNA država i takva će i ostati. I moram primijetiti da je ovo jedina zemlja na kugli zemaljskoj, gdje prodješ ulicom i nosiš zastavu SVOJE zemlje i dobiješ po prknu. Jedina zemlja gdje ne smiješ biti patriota jer te gledaju kao fašistu. I onda se svijet čudi, zašto se svadjamo kad smo braća. Jesmo braća, ne samo Srbija i Cg, već SVI koji govorimo istim jezikom, ali to što želim svoju državu, ne znači da bratske države ne volim! 

I za kraj, kad ČEVO i VUKOTIĆI Crnogorci ne budu, tad ću priznati da ni ja nisam Crnogorka. Do tada no prding da ve zamolim. 🇲🇪