~ NAJZAHTJEVNIJA ŽIVOTNA ULOGA (BITI RODITELJ) ~

Već sam pisala koliko volim psihologiju i koliko me ista inspiriše. A ono što me nagnalo da napišem ovaj tekst je sve više stranica koje ljudima nude psihološku podršku. 

Pomoć traže sasvim mladi ljudi koji su tek počeli da žive. A imaju problem sa anksioznošću. Strahom. Napadima panike. Bore se mjesecima čak i godinama. Traže nekog ko bi ih saslušao, pružio toplu riječ, bodrio ih da ne odustaju. Pa kako najednom toliko  psihički nestabilnih ljudi? 

Pitate se kako? 

A da li znate da se ništa ne dešava tako odjednom? Da li znate da danas ne biste bili to što jeste, da ste rodjeni recimo u Africi? Ili Kanadi. Da imate sasvim druge roditelje. Da li znate koliko je podrška bližnjih važna? I da minorne greške mogu osakatiti nečiji život. 

Pa gdje to griješe roditelji, te je toliko zdravih a mentalno nestabilnih osoba?

~ AKO TE OSTAVI, KOD NAS SE NE VRAĆAJ ~

Koliko li je ovakav roditeljski stav uništio života...Sigurna sam da ste se svi vi makar jednom zapitali zbog čega tamo neka Mara trpi onog svog beskičmenjaka, koji joj sem prezimena nije ništa više dao? Zbog čega Mara svakog dana sama vuče kese iz prodavnice, te staje na svakom ćošku, ne bi li se odmorila? A ruke joj crvene, teške... a često i plave od batina koje svakodnevno trpi. A možda da je odrasla u zdravoj sredini, sa roditeljima koji su je naučili da cijeni sebe, te joj dokazali da uvijek ima gdje da se vrati, ona bi odavno spakovala kofere? 

~ SIN JEDINAC ~

Još jedna situacija koja za rezultat ima žene koje svakodnevno trpe teror muža, je moda koja se na Balkanu praktikuje odvajkada. A to je da se sinu kog nazivaju jedincem ma koliko sestara imao, prepiše sva imovina, a kćerki naravno ništa jer je ona "tudja večera". Užasno mi je i izgovoriti, da ponekad čujem relativno mlade ljude koji po ćoškovima sažaljevaju preminulog, te se pitaju šta će i kako će njegovi roditelji sada. Jer on je bio jedinac. A one 3 sestre na čitulji su tu da se popuni prostor. One ne postoje valjda, one nikada ne bi mogle biti jedinice, čak i da su jedino dijete svojim roditeljima. Jer biti muškarac je privilegija. Čak sam čula i rečenicu koja me je ostavila bez teksta, mada se to rijetko dešava. A to je, da je unuče od sina bliže srcu, nego ono unuče od kćerke. Jer njena djeca ipak nose tudje prezime. Mislim da nakon ovoga, dovoljna je samo jedna sumorna tačka.

~ BATINA JE IZ RAJA IZAŠLA ~

Danas je nažalost takvo vrijeme da je teško ostati normalan, te ne pokleknuti pred izazovima koji vrebaju sa svih strana. Nerijetko dijete krene pogrešnim smjerom. I naravno kada se to desi, važnije je šta okolina kaže, nego istražiti uzrok problema. Često roditelji bolesti zavisnosti svoje djece, liječe srednjovjekovnim metodama koje uključuju nasilje,  bez pokušaja da ga razumiju, te mu pruže ruku, koja je u tom trenutku potrebnija od bilo čega. Ni jedna batina, ni jedan šamar, nisu uticali na nečiju svijest, kao što to čini topla riječ. Nerazumijevanje i histerija, kao rezultat imaju mlade ljude koji možda i uspiju da se sami iščupaju iz vrtloga alkohola, droge, kocke, prostitucije, ali nažalost nemaju sposobnost biti dovoljno samostalni da bi oformili zdravu porodicu. Često srljaju iz jedne veze u drugu, te stvaraju nove žrtve, a da toga nisu ni svjesni. 

~ PREVISOKA OČEKIVANJA ~

Jedna česta pojava, koja kao rezultat ima mlade, anksiozne ljude koji će svaki peh u životu prežijavati mnogo teže od ostalih, jesu roditelji koji postavljaju previsoke standarde. To su oni roditelji koji djeci ispiraju mozak kako je najvažnija stvar u životu biti bolji od ostalih te donijeti kući knjižicu sa svim peticama. I tako se nažalost stvaraju zatupljeni ljudi koji uče napamet, te uglavnom propuste priliku da se raduju životu, jer ih pretjeran perfekcionizam vodi u anksioznost.

~ LIJEČENJE VLASTITIH KOMPLEKSA NA DJECI ~

Ovo je ne tako rijetka pojava kod nas, a ona podrazumijeva to, da ljudi svjesni svojih promašenih života zbog kojih imaju komplekse, iste pokušavaju izliječiti na svojoj djeci. Tako recimo jadno dijete koje se rodilo nadareno za crtanje, mora trenirati balet, jer njegova majka nikada nije ispunila svoj san da bude balerina. Ili recimo osoba koja bi bila izuzetan arhitekta, mora studirati medicinu, jer joj roditelji ne dozvoljavaju da sama bira svoj put. Ovakav stav za rezultat ima nezadovoljne mlade ljude, koji će čitavog života patiti jer nisu uspjeli pronaći sebe. I vječno će se boriti sa nesigurnošću, jer će uvijek biti u sijenci onog kolege koji je sam odabrao taj poziv. 

~ AKO ZAKASNIŠ MINUT, NE DOLAZI KUĆI ~

Nažalost, ovakav stav imaju mnogi roditelji, koji nisu svjesni koliko opasnosti iz njega vreba. Slažem se da dijete mora imati granicu u svemu pa i kada su izlasci u pitanju, ali smatram da je izuzetno opasno djetetu uliti strah da ne smije zakasniti ni minut. Iz jednog jedinog razloga. Jer u pokušaju da se što brže vrati kući, može se desiti da nikada i ne stigne. Razmislite o tome.  

~ TI NE VALJAŠ, TI NISI NI ZA ŠTA ~

Koliko nas je tokom odrastanja čulo ovu rečenicu? Roditelji, sigurna sam nesvjesni posljedica, često je umiju izgovoriti. Kada dijete donese kući lošu ocjenu, kada slomi skupocjenu vazu, kada pocijepa nove patike, loše obriše prašinu...Roditelji često djeci govore kako nisu dovoljno dobri, kako sve rade onako kako ne bi trebalo, a ovakav stav nažalost dovodi do kompleksa niže vrijednosti, koji od djetinjstva, pa do zrelog doba, osobi stvara probleme. Ovakav roditeljski stav stvara nesigurne ljude, koji nisu svjesni svog potencijala, te šta god uradili, smatraju da nije dovoljno dobro. Zbog osjećaja niže vrijednosti postaju anksiozni i depresivni, te je potrebno mnogo truda da izadju iz svoje nesigurne ljušture, a pojedini nažalost to nikada i ne uspiju.

~ POGLEDAJ NJEGA KAKO TO RADI ~

Još jedna izuzetno opasna rečenica koja vodi u anksioznost glasi: "Pogledaj njega, on sve radi dobro, ugledaj se na njega makar jednom u životu." Ili "Nije loša ni četvorka, ali vidiš kako Marko može uvijek dobiti peticu." Ovakve rečenice te još mnogo varijanti istih, kao rezultat imaju osobu koja će čitav život provesti u uporedjivanju sa drugima. Ovi ljudi nažalost nikada neće spoznati svoju vrijednost i činjenicu da smo svi savršena bića, a ne nečija kopija.

~ OSTAVI, MAMA ĆE ~

Roditelji osim kritike, nisu svjesni da ni pretjerana popustljivost može dijete osakatiti mentalno. Roditelji koji svojoj djeci sve dopuštaju, donose hranu u krevet, skupljaju igračke za njima, skupljaju garderobu koju djeca ostavljaju za sobom, kao rezultat imaju odraslog beskičmenjaka koji tokom života nauči jedino da leži i komanduje. Te smatra da je sasvim normalno da drugi rade za njega i da mu ispunjavaju prohtjeve. U početku je to mama, kasnije partner, a ova osoba nikada ne nauči da se stara o sebi i bude dovoljno zrela za takvo nešto. 

I na kraju, uključivanje djece u svakodnevne mentalne sportove kao što su: 
1. Mačevanje računima (dok pokušavate smisliti odakle ćete podmiriti sve obaveze, jer novca trenutno nemate).
 2. Žongliranje sa 3 jabuke (jer su jabuke jedini slatkiš koji imate u kući, pošto raspolažete sa 0 eura, nemate odakle djetetu kupiti čokoladu i jedete se zbog toga).
3. Bračni biatlon (koji podrazumijeva pucanje, ali po šavovima, pucanje na emocije, bračnog partnera, pucanje braka, živaca, pucanje svega što ste gradili godinama) kao rezultat stvara djecu koja odrastu prije vremena, te djecu koja od rane mladosti u svojim malim glavama i srcima akumuliraju stres. Dok su fizički još nejaki, može vam se učiniti da vam mogu biti od pomoći, a kasnije kada stasaju u odrasle ljude, pomoć će biti potrebna njima. Koliko god teška situacija bila, jedno dijete ne smije biti psihički opterećeno time, kako ćete preživjeti mjesec, ili time što vas suprug/a vara. Niti bilo čim drugim što mu stvara osjećaj straha i tjeskobe. Jer djeca su ipak samo djeca koja ne mogu riješiti vaše finansijske, bračne ili druge probleme. 

I na kraju, znajte da se sve može izgladiti i promijeniti, samo se izgovorena riječ ne može izbrisati nikada.