INSTA - ZABLUDE
Da li ste se ikada zapitali, kakav utisak ostavljate na ljude koji vas lično ne poznaju?
Prvi put u životu sam razmislila o tome, kada smo u Indoneziji pozvali na večeru saigrača mog muža i njegovu suprugu. Nije mi bilo jasno zbog čega ne žele da nam se pridruže, sve dok on nije sročio iskrenu poruku, u kojoj kaže kako je njegovu ženu sramota od mene 🙈. U čudu sam upitala zašto, a odgovor me ostavio bez teksta. Njoj je bilo neprijatno jer nema adekvatnu garderobu, a uz to je još i punija. Moje fotografije je gledala na Instagramu i zaključila da bih ja obratila pažnju na to, pa je bolje da me izbjegne. Ja sam u prvom momentu bila zatečena, jer nekada davno sam i sama imala višak kilograma, a inače toliko vodim računa šta je moj sagovornik obukao, da redovno ne primijetim ni boju njegove majice. Jedva smo ih nagovorili da dodju, medjutim ona nije htjela da jede, pod izgovorom da nije gladna. Kako je razgovor tekao, polako je uvidjela da ja ipak nisam neka prepotentna aždaja, pa mi je otvorila dušu, zatim poručila hranu. Danas je jedna od mojih najboljih prijateljica i moram priznati, rijetko iskrena i dobra osoba.
Ali me ovaj dogadjaj svakako podstakao na dublje razmišljanje o ovoj temi, posebno nakon što se još jedna moja poznanica (takodje Indonežanka) zaprepastila, shvativši da svakodnevno radim sve kućne poslove jer sam joj djelovala kao neko ko se samo pirlita i obilazi salone ljepote te spava do podna. 🤦🏻♀️Inače u Indoneziji većina žena fudbalera imaju kućne pomoćnice, ili makar samo ženu koja im kuva. Još jedan šok je doživjela kada je shvatila da salone ljepote ne mogu očima vidjeti i da se njegujem sama, da bih prije umrla nego ustala kasno i da ne volim da ležim čak ni kada sam bolesna.
Eto, na kraju bih dodala da sam i sama imala predrasude o pojedinim ljudima, koji su u mojim Insta-očima bili previše bučni, grubi, egoistični, sve dok ih nisam upoznala i uživo, te se prijatno iznenadila.
Naravoučenije: Ne sudite drugima na osnovu Instagrama ili ostalih društvenih mreža, jer virtuelni život je poput onih kiselih jabuka od kojih ste napravili savršen štrudel, tako što ste dodali malo cimeta, pa malo više šećera, mrvicu ruma, pa dvije vrste suvog groždja, te ga poslužili na predivnom tanjiriću. Svi su se divili ukusu, a zapravo niko nije sanjao da su jabuke bile skoro pa nejestive. Isto je i sa Instagramom, na kom svi mi težimo zablistati u nekom ljepšem svjetlu. Fotografišemo se, pa izaberemo onu 654. "spontanu fotografiju". Pijemo najskuplja vina i jedemo najskuplju hranu. Na fotografijama djelujemo bezbrižni i zadovoljni sobom, jer postavljamo samo ono što nama istinski odgovara. Mislim da ne postoji osoba koja je postavila forografiju računa za struju, ili autobuske karte, jer nema za gorivo. Instagram je poput pozorišta u kom glumci prezentuju razne uloge. Ali ni jedan gledatelj neće slutiti da je srećna djevojka Marija, koja na sceni blista od radosti, prije par mjeseci izgubila oca. Ni jedan gledatelj neće vidjeti koliko bola ona nosi u sebi, niti će slutiti da provodi noći priljubljena uz album, jer se teško miri sa činjenicom da tate više nema. Gledatelj takodje neće vidjeti da Darko, koji djeluje toliko siguran u sebe, godinama bije bitku sa Opsesivno kompulsivnim poremećajem. Ni da Milica koja na sceni pojede boga oca, kad dodje kući, povrati sve, jer se dugo bori sa bulimijom. Ni jedan gledatelj neće vidjeti ništa više od onog što mu glumac nudi. A kada se zavjesa spusti, njihove suze, ljutnja, nesigurnosti i strahovi, pripadaju samo njima. Isto je sa društvenim mrežama. Ponekad svi mi budemo zatečeni kada shvatimo da je osoba koja je uvijek bila nasmijana, pokušala izvršiti suicid. Upravo iz tog razloga, jer je suviše dobro odigrala ulogu onog kakvim je željela postati. I na kraju bih jedino rekla da, zaista postoje i prave ljubavi koje opstaju, uspješni i zadovoljni ljudi koji žive svoje snove, samo je poenta u tome da ti isti ljudi se bore sa nekim njima poznatim vjetrenjačama koje su vašem oku nevidljive. Svako ima neke svoje tuge i strahove, te roman svoje životne priče. Samo su pojedini naučili da poput Feniksa niknu iz pepela i guraju naprijed nošeni svojom snagom, dok ostali samo dobro glume. U tome vam je zapravo jedina razlika.
Naravoučenije: Ne sudite drugima na osnovu Instagrama ili ostalih društvenih mreža, jer virtuelni život je poput onih kiselih jabuka od kojih ste napravili savršen štrudel, tako što ste dodali malo cimeta, pa malo više šećera, mrvicu ruma, pa dvije vrste suvog groždja, te ga poslužili na predivnom tanjiriću. Svi su se divili ukusu, a zapravo niko nije sanjao da su jabuke bile skoro pa nejestive. Isto je i sa Instagramom, na kom svi mi težimo zablistati u nekom ljepšem svjetlu. Fotografišemo se, pa izaberemo onu 654. "spontanu fotografiju". Pijemo najskuplja vina i jedemo najskuplju hranu. Na fotografijama djelujemo bezbrižni i zadovoljni sobom, jer postavljamo samo ono što nama istinski odgovara. Mislim da ne postoji osoba koja je postavila forografiju računa za struju, ili autobuske karte, jer nema za gorivo. Instagram je poput pozorišta u kom glumci prezentuju razne uloge. Ali ni jedan gledatelj neće slutiti da je srećna djevojka Marija, koja na sceni blista od radosti, prije par mjeseci izgubila oca. Ni jedan gledatelj neće vidjeti koliko bola ona nosi u sebi, niti će slutiti da provodi noći priljubljena uz album, jer se teško miri sa činjenicom da tate više nema. Gledatelj takodje neće vidjeti da Darko, koji djeluje toliko siguran u sebe, godinama bije bitku sa Opsesivno kompulsivnim poremećajem. Ni da Milica koja na sceni pojede boga oca, kad dodje kući, povrati sve, jer se dugo bori sa bulimijom. Ni jedan gledatelj neće vidjeti ništa više od onog što mu glumac nudi. A kada se zavjesa spusti, njihove suze, ljutnja, nesigurnosti i strahovi, pripadaju samo njima. Isto je sa društvenim mrežama. Ponekad svi mi budemo zatečeni kada shvatimo da je osoba koja je uvijek bila nasmijana, pokušala izvršiti suicid. Upravo iz tog razloga, jer je suviše dobro odigrala ulogu onog kakvim je željela postati. I na kraju bih jedino rekla da, zaista postoje i prave ljubavi koje opstaju, uspješni i zadovoljni ljudi koji žive svoje snove, samo je poenta u tome da ti isti ljudi se bore sa nekim njima poznatim vjetrenjačama koje su vašem oku nevidljive. Svako ima neke svoje tuge i strahove, te roman svoje životne priče. Samo su pojedini naučili da poput Feniksa niknu iz pepela i guraju naprijed nošeni svojom snagom, dok ostali samo dobro glume. U tome vam je zapravo jedina razlika.
A osoba bez problema, i stresa, kojoj sve ide kao po loju...izvinite, ali takva se još rodila nije.
Коментари
Постави коментар