~ LICEMJERJE, ČOVJEK TI JE IME ~



Listajući Instagram, sa svakog petog profila iskoči po jedna fotografija Novaka u raznim izdanjima. 
Znate šta, i treba. 
I znate, zaslužuje. 
Ipak...ovo danas nije ogledalo njega, koji je bio svjestan svojih kvaliteta i onda kada se vraćao kući praznih ruku. I onda kada su novinari pisali bljuvotine o njemu, a frustrirani ljudi to podržavali. Kada su govorili da je bolje da ostavi reket. Da je potpuno lud jer se ne hrani kao Balkanac. Da je počeo da kopni jer upražnjava neke djavolje vještine zvane MEDITACIJA, a da nisu ni znali šta ista zapravo znači. Kada su govorili da je od njega ostala samo sijenka i da je bolje da odustane. Kada su ga žalili, istovremeno se osjećajući dominantnim dok kucaju tiket u nekoj zagušljivoj kladionici i pale petu cigaretu zaredom. Gledam ovo danas i onako tužno mogu da zaključim, da je Novakov uspjeh svačiji. A svaki izgubljen meč je ipak, samo njegov. 
I to je valjda tako sa ljudima. Kada si na pretposlednjoj stepenici do vrha, priključe se milioni duša. Svi skupa guraju kao jedan, ne uzimajući u obzir onih prethodnih pedeset stepenika koje si prešao sam. Kada ti niko od njih nije rekao da to možeš. I da šta god da se desi ne odustaješ nikada. Kada bi sa desetog stepenika survao se na prvi i kada bi se borio da ne zaplačeš, svjestan da daješ čitavog sebe, ali dovoljno nije. U toj borbi, nekako uvijek shvatiš da je tvoja sreća djeljiva sa svima. Dok tvoja tuga pripada samo tebi. Lako je ruku pružiti onom ko je već ustao sam. I lako je biti uz onog ko je i bez tvoje pomoći stigao do vrha. Ipak, da li je ljudski? I da li je pošteno? I sami znate da nije. Ljudska veličina se ogleda u načinu na koji reagujete i kada neko gubi. Kad niže poraze koji vjerovali ili ne, najteže padaju njemu samom. Kad spusti glavu pod sivim oblacima svojih strahova i upita se da li će ikada prestati kiša. A vi mu na tom nebu nacrtate sunce. Jednim osmijehom zaustavite pljusak i pružite mu kišobran ukoliko se isti ponovi. 

I na kraju, ne zaboravite da ničiji uspjeh nije ujedno i vaš. Ukoliko niste zajedno sa tom osobom prebrodili oluju, uragane i vjetrove, koji su čupali cvijeće iz korjena, al' ipak nisu uspjeli da ga slome. 

Коментари

Популарни постови са овог блога

~ VRIJEDIŠ ONOLIKO KOLIKO VRIJEDI TVOJA TORBA ~

POZITIVNO RAZMIŠLJANJE JE OPASNO

DUPEUVLAKAČI