ŠTA JE ZA VAS BOGATSTVO?

Skoro sam vidjela fotografiju na jednoj crnogorskoj stranici na instagramu, kako zamislite, neko plaća gorivo sa 10 eura sitno. Prvo sam pomislila da su ukradene, jer u suprotnom nisam vidjela razlog zbog kog bi fotografija trebala da se nadje tu gdje jeste. A onda sam shvatila da se samo radi o osobi koja je SVOJIM novcem, POŠTENO platila.

Ovo me je iskreno nagnalo na razmišljane, kakav li smo mi to narod?! Čemu težimo, čemu li se nadamo? Zar 10 eura u kovanicama po 5 i 20 centi, vrijede manje nego 10 novih, papirnatih, ispeglanih? A onda shvatih da to isto radimo i sa ljudima. Da ih vrednujemo na osnovu garderobe, na osnovu imovinskog stanja. Pa se prisjetih situacije kada se djevojčica kojoj je tata svešteno lice, narugala svojoj drugarici koja nosi lažne uggsice. I ista ta djevojčica svakog dana ljubi crkvena vrata, ali odrasta u neznanju da se Bog ne ljubi tako. Prisjetila sam se situacije kada se dječak narugao drugom dječaku jer u školu dolazi autobusom, pošto mu roditelji nemaju kola. Majka tog dječaka rugalice je sudija, ali ga nije naučila da se ne sudi na osnovu materijalnih stvari. 

Prisjetila sam se situacije kada se moja poznanica sa rodjendana vratila uplakana, jer se drugarici nije dopao poklon, koji je bio jeftin. Roditelji slavljenice su školovani ljudi koji nikada nisu osjetili nemanje na sopstvenoj koži. Možda su iz tog razloga i zaboravili da je nauče da najskuplji poklon nema nikakvu vrijednost ako nije od srca. 

I prisjetila sam se sutuacije kada se jedna djevojčica, koja živi u skromnoj kući, vratila iz škole sa pitanjem "Jesmo li mi stvarno siromašni mama?" Njena mama je sa knedlom u grlu sjela pored nje i odgovorila "Nismo siromašni ljubavi, samo trenutno nemamo para. Zdravi smo i volimo se, bogatiji smo nego što misliš." Dijete rugalica je kćerka samohrane bogate majke, koju je suprug finansijski obezbijedio ali napustio zbog druge žene. Ta majka nije naučila svoje dijete da bogatstvo se ne mjeri novcem. I mogla bih do sjutra nabrajati primjere iz svoje okoline, koji su na mene ostavili značajan utisak, ali ovom tekstu ne bi bilo kraja. Smatram da sam rekla već dovoljno, da se oni kojima upravlja ego, prisjete kako je to imati dušu. I da konačno shvate da nam materijalne stvari život čine lakšim, ali da nisu ono što ga čini lijepim. Jer, šta bi onaj bogataš u kolicima, dao da može potrčati još samo jednom  na svojim nogama?! Mislite li da je zaista bogat jer mu račun u banci teži par miliona? I mislite li da ono dvoje supružnika koji jutros jedu kavijar i losos, svak na svom kraju trpezarije, zaista su srećniji od ono dvoje koji zagrljeni dijele poslednje parče hleba? 

Pogrešno ste formulisali bogatstvo, zato ste i siromašni duhom. Biti bogat i imati novca su dvije posve različite stvari. Jer bogat je onaj ko možda nema sve što mu srce želi, ali je zahvalan i svjestan onog što mu je Bog dao. 

Siromah je onaj ko uvijek želi još, ko neprestano kupuje sreću, ali mu ista uvijek izmiče. I zato sledeći put dobro razmislite, prije nego se narugate onom ko skuplja sitniš za hleb. Možda je bogatiji od vas i možda u njegovim očima ste baš vi siromah???