JEDAN AVGUST SA VIŠNJOM

Ja sam užasan filantrop. I strastveni zaljubljenik u psihologiju. Vječiti pisac. Često pronalazim ljude, ili oni pronalaze mene. Uvijek su me nekako "slučajno" nalazile duše koje se samo žele izjadati.  Često i potražiti savjet. A ja imam tu "žicu" da se u datom momentu poistovjetim sa njima. Smatram da smo svi ovdje došli sa nekom namjerom. Moja je zasigurno bila da saslušam, te posavjetujem onako kako bih savjetovala sebe. Tudja iskustva su moja vječita inspiracija. 

Ima nekih petnaestak godina da sam je upoznala. Svoje godine je nosila bez problema. U teget kompletu ravnog kroja. Sa očima boje svježe košene trave i zagasito crvenim loknama koje su vrcavo dodirivale njena pleća.

Bila je udata već dugi niz godina, u srećnom braku, majka dva sina. Al' postojalo je u njoj nešto što je bacalo sitnu sijenku na svaki njen osmijeh. To nešto je nosila u jednom kutku svog srca, ne dozvolivši godinama da ga ukaljaju. To nešto je imalo ime. I zvao se Marko. I živio je negdje na Zvezdari. Stotinama kilometara daleko od nje.

Ako ste se ikada pitali da li postoje oni koji prvu ljubav nikada ne zaborave. 

Ja ću vam reći - POSTOJE!

To je bilo jedno od onih sparnih ljeta 70 i neke. Kada su ljudi zbog velikih vrućina spavali na balkonima. Po pontama i klupama. Bez bojazni od bilo čega. To su bile one godine kada si telepatski osjećao da neko misli na tebe. Ali si morao da čekaš njegovo pismo, ili da sjediš kraj telefona. To su bile one godine kojih više nema. I možda bi danas mnoge sudbine bile drugačije, da je postojao internet ili mobilni telefon. 

Te 70 i neke, gimnazije bivše SFRJ su organizovale neke ljetnje kampove. Dolazili su djaci iz raznih gradova. Kaže da je medju stotinama lica odmah zapazila njegovo. Znate onaj osjećaj kada vas nečiji pogled ogoli? Kada zadrhtite i pocrvenite od uzbudjenja i nelagode? 

Tako je započela ljubavna priča, samo jedna od mnogih u nizu. Te godine su dvoje zaljubljenih srednjoškolaca maštali o budućnosti. O nekoj prosidbi na Kalemegdanu, o malom Saši koji će ličiti na njega. O ljetnjim večerima koje će biti samo njihove. Preko zime bi šetali Knez Mihailovom,  ljeta bi provodili na primorju. Maštali su o kući kraj rijeke. O psu koji bi se zvao Čarli. Čarli je bio profesor fizičkog, naizgled težak čovjek, koji je svoju meku dušu krio ispod gustih garavih brkova, koji su prikrivali svaki njegov osmijeh. Kikotali su se na glas...Ona je vježbala potpis na njegovoj podlaktici. Maštali su o medenom mjesecu. O danima koji će brzo proći. 

Avgust je tako prokleto mirisao na rastanke. Na čežnju. Na prvu ljubav. I prve suze. List iscijepan iz ko zna čije sveske...

adresa i broj...

Nakon toga, kaže da je dolazila u Beograd jednom. Večeri bi provodili kraj telefona, prepričavajući sitne detalje svakodnevice. Medjutim, nakon smrti njegovog oca, ništa više nije bilo isto. Nerado se javljao na telefon, a razgovori su postali nijemi. Odlučila je da se povuče, da ga pusti...

Prošle su godine, ništa nije čula o njemu. Udala se za momka iz kraja, dobili su dva sina. 

I prošlo je nekih 20 ljeta, kada ju je direktor pozvao. 

"Višnja, gospodin Vas traži..."

Na vratima je stajao neko ko joj je bio poznat odnekud. Godine prodju, lice se nabora. Kosa posijedi i osmjesi se prorijede. Al' oči...ONE SE PAMTE. 

Pružio joj je kesu punu slatkiša.

"Ovo je za tebe. Za svaku godinu po jedna...

Znaš, bio sam ovde poslom i pitao sam ljude da l' poznaju jednu Višnju. Dali su mi ovu adresu. Znam da si se udala. I znam da imaš dva sina. I ja sam se oženio, imam sina takodje. Nakon 20 godina, imam samo nešto da ti kažem jedno...

KAKAV LI SAM JA MAGARAC BIO..."

Neke vatre tinjaju zauvijek, tek onoliko da ogriju srce od hladnoće. Al' raspirivati njihov plamen, bilo bi kranje opasno. 

Otišao je, baš kao onog avgustovskog jutra, samo bez poljubaca, al' sa par suza koje mirišu na nešto čega više nema. Koje mirišu na nostalgiju i jednu mladost 70 i neke...

Tako mi je pričala Višnja, koja je još negdje, duboko skriveno i dalje mirisala na jedan avgust. A ja, ja sam slušala sa knedlom u grlu i poput svakog pisca zanesenjaka, maštala o tome ŠTA BI BILO DA...