PRIPADANJE

Nije svako VOLIM TE ljubav. 

I nije svaka burma brak. 

I nije svako budjenje zaista jutro. 

Ni svaka noć ne podrazumijeva san. 

I nisu svi ti albumi radost.

A ni slike nasmiješenih lica.

Ni vodjenje ljubavi nije nužno i strast. 

Ni svaki poljubac dušu ne golica.

Ni ruke oko nečijeg vrata ne znače da vam taj neko pripada. 

Jer...

Pripadanje ne zahtijeva zajednička budjenja. 

Ni zajedničke ručkove. 

Ni ljetovanja. 

Zajedničke odmore. 

Ni fotografije na kojima su svi srećni. 

Pripadanje ne znače ona djeca, koja vas moraju podsjetiti da ste porodica. 

Ni kućni ljubimac kog ste zajedno birali. 

Pripadanje nisu one slike dobijene na svadbi, koje krase vašu sobu. Ni kola kupljena na njegovo ili njeno ime, a koja uglavnom vi vozite. 

Pripadanje nisu sve one oprane mašine, u kojima vam se garderoba grli jače i iskrenije od vas dvoje. 

Ni jedna adresa, kao ni ormar podijeljen na pola. 

Jer pripadati nekom možeš i bez njegove dozvole. 

Pripadati možeš nekom ko je miljama daleko. 

Nekom ko možda baš kao i ti noćas, vodi ljubav jer je petak. I jer tako mora. Jer brak to podrazumijeva, znate...

Pripadati možeš nekom ko nije tvoj i ko tvoj nikada neće ni biti. Al' od čijeg pogleda te prodje prijatna jeza. Pripadati možeš nekom sa kim ne dijeliš prezime, krov nad glavom, potomke. Pripadati možeš nekom sa kim ne dijeliš jastuk, ali dijeliš snove. I sa kim nemaš zajednička jutra, al' je sa tobom tokom svakog budjenja. Jer pripadanje nikada ne može biti fizičko. Duša je ono što se ne da zavarati. Ona te odaje, njom se i pripada.