ZBOG ČEGA NEMAM SVOG IDOLA



Kada me danas pitaju ko je moj idol, kratko i jasno odgovorim NIKO. Jer zaista ne postoji osoba kojoj se toliko divim da bih poželjela biti baš takva.
Medjutim, nije oduvijek bilo tako, a da se na greškama uči, shvatila sam u prvom srednje kada sam poželjela promijeniti svoj "look" što bi rekli. Inspiracija mi je bila jedna izuzetno lijepa cura iz mog kraja, koja je gradom ponosno šetala svoju novu frizuru. Nisam uzimala u obzir činjenicu da sam ja izgledala poput osrednjeg bumbara, kao i to da nemamo isti kvalitet kose. I tako sam se hrabro prepustila makazama, ovog puta pravog frizera (jer sam inače to radila sama par puta i nije izašlo na dobro) i ni nakon izlaska iz salona nisam bila svjesna da više ličim na punjenu papriku nego na mog tadašnjeg idola. Svjesna realnosti, postala sam tek onog jutra kad sam došla u školu, a neki nepoznati dečko glasno rekao svom drugu "Vidi brate Nedu Ukraden". 😖 Nakon toga sam čvrsto odlučila da do kraja života budem kakva god, samo ne poput nekog drugog.

Коментари

Популарни постови са овог блога

~ VRIJEDIŠ ONOLIKO KOLIKO VRIJEDI TVOJA TORBA ~

POZITIVNO RAZMIŠLJANJE JE OPASNO

DUPEUVLAKAČI