AKO MISLITE DA STE BOLJI OD NEKOG, ZAŠTO TO I NE DOKAŽETE?

Ljudi...niko čudniji od njih. Često su prepuni bijesa, kritike, savjeta koje dijele zavaljeni iz svojih fotelja, bez plana da budu od neke koristi. Ljudi...toliko često bilježe tudje greške, dok na svoje ostaju slijepi. Sa ljudima nikada ne znaš šta da očekuješ. Možeš biti bezgrešno biće, oni će ti i dalje pronaći manu. Ako su Boga hulili, zašto ne bi i vas? Često sam svjedok gnijevnih komentara, što na društvenim mrežama, što po gradskim ćoškovim. Svakodnevno čujem kako kritikuju nečiji rad, nečiji trud i plan da učini nešto od svog života. Dovoljno je otići na utakmicu i čuti sportske znalce kako u bijesu psuju sportiste koji za razliku od njih rade nešto u svom životu. Sa tribina znaju pametovati, nesvjesni svoje ograničenosti. Svakodnevno ti isti ljudi Ismijavaju pjesnike, pisce, muzičare, slikare, režisere...kažu nema dara za poeziju, loše piše, pjeva suviše tiho, ili nema sluha uopšte. Šta ovaj umišlja, da je Klod Mone? Nogom bi naslikao ljepše. Film koji je režirao suviše jeftin, mogao je to malo bolje. Šta ovaj glumi, čemu se taj čovjek nada? Košarkaši su medvjedi, fudbaleri su suviše glupi, suviše sporo trče, vaterpolisti ne znaju ni plivati, ostali sportisti nisu ni vrijedni pomena. Niko ne zna ništa, svi bi to mnogo bolje. Prije par mjeseci sam imala situaciju koja je čak i mene koja uvijek znam šta da kažem, ostavila bez teksta. Neko od mojih FB  "prijatelja" je prijavio moju priču, sa ciljem da je blokira. Priču koja ne vrijedja nikog, koja govori o jednoj neuspjeloj ljubavi. Priču za koju sam napisala da je meni omiljena. Da, tu priču je iz bijesa i pakosti neko želio da prijavi, uništi, a mene da poremeti. Nakon toga se desila još jedna slična situacija, koja me je navela na razmišljanje. Na moju sreću, ja nisam od onih osoba čije samopouzdanje je lako srušiti. Nisam ni od onih nadmenih žena koje smatraju da su iznad drugih. Ja sam samo racionalna osoba koja stoji čvrsto na zemlji i koja je svjesna svojih kvaliteta. Kada bih smatrala da loše pišem, ili da nisam stvorena za nešto, nikada se ne bih usudila to javno podijeliti. I ne bi mi palo na pamet pisati blog. Komplimenti koje dobijam od drugih ljudi, ne mogu reći da mi ne prijaju, ali ne grade moje samopouzdanje, kao ni što loše riječi ne mogu ga narušiti. Sigurna sam da i ostali ljudi koji svoj talenat prezentuju javno, razmišljaju poput mene. U suprotnom se ne bi usudili nikada na takav korak. Inteligentni ljudi su svjesni da ne postoji osoba koja je u svemu najbolja. I nikada se ne uporedjuju sa drugima, već streme ka tome da budu najbolja verzija sebe. 

Zato dragi moji sujetni ljudi, da vam nešto kažem. AKO SMATRATE DA ZNATE BOLJE, ZBOG ČEGA STE TU GDJE JESTE? ZAŠTO NE DOKAŽETE SVIJETU, A PRVENSTVENO SEBI DA STE USPJEŠNIJI? DA BOLJE ŠUTIRATE, BOLJE PIŠETE, BOLJE PJEVATE, SLIKATE, BOLJE RADITE SVE TE STVARI KOJE PO VAMA DRUGI NEMAJU POJMA. ŠTA? JOŠ UVIJEK NISTE USPJELI U TOME? Činjenica je da ste sposobni jedino da osudjujete  onog kome ne možete parirati. Kome se, mada ne želite ni sebi to priznati, potajno divite, ali ga prezirete jer je uspješniji od vas. 
Mali umovi zavide i kuju plan kako sabotirati druge. 
Veliki umovi stvaraju i kuju plan kako biti još bolji i uspješniji. ❤️