PROSLAVA KRSNE SLAVE NA BALKANU
Dakle...slava je običaj naslijedjen od naših predaka, gdje porodica odredjenog datuma slavi sveca, koji se smatra zaštitinikom doma. Za tu priliku se sprema malo bogatija trpeza, a neizostavan je i slavski kolač. Kad osvane slavsko jutro, porodica ide u crkvu gdje se zajedno mole za zdravlje živih članova familije, i mir duša upokojenih. Po završetku liturgije, zajedno odlaze kući, gdje u veselju proslavljaju sveti dan. Slavski sto je prepun djakonija, medju kojima su neizostavni svijeća, žito i čaša crnog vina. Porodica sa radošću dočekuje svećenika, te skupa režu kolač. Zatim se dočekuju gosti koji po ulasku u dom govore "Srećna slava domaćine". Te se uz pjesmu i lijepu atmosferu zajedno vesele.
Ovako bi po nekom pravilu trebala da izgleda jedna pristojna slava. Medjutim, na moju žalost, čest sam gost na istim, te sam imala prilike uvjeriti se u njenu važnost, samo iz nekog drugog ugla. Kada kažemo SVETI DAN, uglavnom zamislimo neki spokoj. Ljubav koja se širi domom i porodicu koja u miru provodi taj bitan praznik. Medjutim, mi smo evoluirali, te od svih tih običaja napravili parodiju. Koja je moram priznati, jako tužna. Već mjesec dana prije krsne slave, domaćin prikuplja dokumentaciju za podizanje kredita i redom poziva prijatelje, te se nada da će do svetog dana već neko pristati da mu bude žirant. To nije ništa neobično, obzirom na to da je prosječna plata u našoj državi svega 300 e (mada vlast kaže drugačije) a slavska trpeza košta duplo više. Važno je ispeći što više mesa, te floru i faunu rasporediti po stolu, da prijatelji vide kako se slavi. Slavski kolač mora biti što veći i širi, a poželjno je dodati i neke političke simbole, tek da se zna kojoj crkvi pripadate, jer ne daj bože da se to preskoči, zaštitnik kuće bi mogao da preko veze pošalje Svetog Iliju Gromovnika, te kazni domaćina. Zato on mora da se pridržava pravila. Svijeća mora da se zabode po sred kolača, i što je veća, to je porodica jača. Takodje je vrlo važan detalj slavske trpeze, raznovrstan izbor alkoholnih pića. Vrlo je bitno da se prijatelji osjećaju opušteno i zadovoljno, te se kući vrate četvoronoške. Po ulasku u dom viču "Srećna slava domaćine!" dok isti odgovara sa "Aj' upadaj kralju, raskomiti se, što piješ?" Desi se da poneko pokuša da objasni kako alkohol ne smije konzumirati više, ali domaćin iz sveg glasa zaurla "Nećeš mi na vodu danas, pa kad izadješ iz kuće pij što 'oćeš!" I tako, svaki pokušaj rasprave bude uzaludan, te htio ili ne, mora nazdraviti makar rakijicom, jer "valja se". Kako slava odmiče, ispod stola se redjaju flaše alkohola, koje po običaju donose gosti. Jedna zanimljiva stvar je, što postoje takozvane "slavske flaše", koje godinama kruže poput lančanih poruka i lanac se ne smije prekinuti ni u kom slučaju. Muzika na slavi je jako važna, te kad sa cd-a zaurla "Ej otkad sam se rodio, sreće nisam imao" , gosti se već prilično kontuzovani šamaraju i viču "Sinane br'te dje me nadje", dok domaćica trči od stola do stola i provjerava da li nekome fali mesa, te u žurbi sakati malo pečeno jagnje i prinosi ga kao žrtvu halapljivom gostu. U suton se već pojedini gosti penju po stolovima, ni ne znavši zbog čega su tu uopšte, a pojedini se čak i svadjaju po političkoj osnovi. Sodoma i Gomora se nastavlja do dugo u noć, a najzauzetija prostorija u kući je toalet, pošto malo sažvakano jagnje u kombinaciji sa viskijem, žudno želi napolje. I tako, negdje pred samo jutro, gosti se pozdravljaju sa domaćinom koji se pita zbog čega su svi ti ljudi tu. Nerijetko on skupa sa njima odlazi u diskoteku, te se tek ujutru vraća svom skromnom domu i svakodnevnim obavezama. I tako...već nakon par dana se sve vraća u normalu, osim duga koji se otplatiti mora. A donešene boce alkohola se spremaju i čekaju dan kada će biti proslijedjene dalje. To vam je dragi moji djelić slave danas. I iskreno mislim da se sveti Ilija, Georgije, Nikola, Arhangel, Jovan i ostali zaštitnici naših domova u nevjerici hvataju za glavu i pitaju šta se to desilo sa nama, te smo se od ljudi pretvorili u svinje koje slavlje ne mogu zamisliti bez prežderavanja i pet litara alkohola. A što ne znamo ništa o svecu kog slavimo, to je već manje bitno.
Коментари
Постави коментар