SINDROM LANČANIH PORUKA
Živimo u takvom vremenu, da mi je gotovo sve postalo normalno.
Normalno mi je da se neka Marija vjenčala sa tamo nekom Anom. I to da se ljudi nakon 40 godina braka razvode. Normalno mi je i da neki Ričard očekuje bebu sa svojim dečkom. Kao i to da tamo neki Predrag iz Bijelog Polja, po zanimanju moler, ide živjeti na Mjesec, jer valjda tamo ima više posla. Normalno mi je mnogo toga, sve nekako shvatam i rijetko se kada iznenadim, ali ono što me iznova šokira jesu LANČANE PORUKE.
Zapravo ne poruke, već ljudi koji ih šalju.
Makar jednom u 10 dana mi stigne u inboxu pisamce od tamo neke Perside, Dragice, Rajke...u kom piše kako ga šalje samo dragim osobama (zaista sam polaskana) te da nekog andjela, ružicu, srce i slično moram u roku od par sati poslati na par brojeva, ali ne samo to, nego ih i vratiti njoj (ponovo???) . U suprotnom me čeka neka nesreća, kao i nju koja mora da ispuca bonus od 10 vraćenih poruka.
I gledam tako, pa se pitam, Bože šta bi Karl Jung rekao da ovo vidi?! Kakav tip ličnosti moraš biti da imaš 20+ godina u prk*o a i dalje vjeruješ da će tamo neka lančana nebuloza uticati na tvoj život?! Po mom mišljenju, ovo je jedan oblik opsesivno kompulsivnog poremećaja, stoga umjesto da ih dijelite dalje, posavjetujte se sa psihologom.
P.S. DOK NIJE KASNO.
Коментари
Постави коментар