NA BADNJE VEČE...

Jedna od ljepših uspomena na djetinjstvo je bila noć sa Badnje večeri na Božić, kada je po priči moje mame, Isus posjećivao svu dobru djecu i donosio im poklone. Svake godine sam se potajno nadala da sam zaista bila dobra, te čekala svoj paketić sa "neba".
I tako, jedne godine sam morala da se zaključam u sobu, jer Isus ne smije da me vidi. Nije mi bilo jasno zašto je takav te neće da se upozna sa mnom, a ja mu se toliko radujem. I bila sam potajno ljuta na njega što je prevalivši toliki put izbjegavao naš susret. I postavljala sam sebi milion pitanja, od toga da li jaše i on na irvasima ili dodje nekim drugim prevoznim sredstvom, pa sve do toga kakvi li su to butici na nebu, kada uvijek pogode šta mi treba. Sakrili smo se u sobi svi koliko nas ima, kada se čulo malešno zvonce. Srce mi je lupalo kao ludo i šaptala sam tiho "Evo ga!", dok se moja mama smijuljila a nisam mogla shvatiti zašto. I ponovo je zazvonilo zvonce da nam da znak da odlazi, a ja sam se nadala da zna koliko me čini srećnom njegova posjeta. Ne zbog poklona, već što me nije zaboravio. I tako sam dobila mnoštvo nekih sitnica za koje sam  konstatovala da su zaista sa neba, jer to do tada nisam nigdje vidjela. I sve je bilo divno i radosno, dok nisam otišla da se igram sa svojom drugaricom (koja je inače starija 3 godine od mene, što je u tim godinama bila značajna razlika). Još sam bila pod utiskom Badnje večeri, te sam je upitala da li je kod nje bio Isus ove godine, na šta mi je odgovorila da je poklone dobila ali da on dolazio nije. Jer da je Isus, zapravo MAMA.
Nisam htjela da vjerujem u to, sve dok mi nije izložila i dokaz, te pitala da li sam dobila deda mrazića na baterije, kog je njen tata popravio prije par dana. Svi snovi padoše u vodu i svo uzbudjenje naglo je splasnulo. Vratila sam se kući pomalo razočarana, ali majci nisam priznala da znam surovu istinu.
I nizale su se godine i sa njima Badnje večeri, a ja mami nikada nisam rekla kako sam i kada shvatila vješto skrivanu tajnu. I danas sa 29 godina, "on" me još uvijek posjećuje i uvijek se radujem kao i prvog dana. I sigurna sam da nas onaj pravi gleda sa neba i smijulji se ovim bezazlenim šalama koje su uljepšale moje djetinjstvo i učinile me da zaista vjerujem da čuda postoje. I koje ću zasigurno prenijeti na svoju djecu, jednog dana kada stignu na svijet.