MALO O HEJTERIMA

Svakodnevno čitam riječ "hejter" i nisam mogla da se ne zapitam ko je sad pa taj? Ko je hejter iliti mrzitelj? I ko smo mi koji brojimo iste i posvećujemo im pažnju? Znači li to da ni mi nismo bolji, ako ih svakodnevno pozdravljamo uz sočnu poruku da crknu? I ko je onda prvi počeo sa famoznim "hejtom", oni ili mi? Nisam mogla da se oduprem zaključku da smo užasno ogorčen narod. Kritiku doživljavamo kao mržnju, osmijeh kao podsmijeh, te na uvredljiv komentar reagujemo još uvredljivije, dozvolivši egu da nam zaprlja dušu gorčinom. Kao da smo nesvjesni činjenice da će uvijek postojati neko ko će u nama vidjeti savršenu priliku da ojača svoje komplekse i neko ko će pronašavši nama manu, misliti da čini uslugu sebi. Kao da smo nesvjesni činjenice da je taj "hejter" samo osoba koja nije pronašla svoj put i neko ko nam se divi iz prikrajka. Nismo svjesni da taj neko treba samo toplu riječ i naše razumijevanje. Jer ako nas neko omalovažava bez povoda, on ima problem sa nama, a ne mi sa njim. I ne dopustite da onome ko je sebi dozvolio da se kupa u rijeci mržnje, dokažete da i vi možete plivati u istoj. Ili da se poneseni gnijevom krenete takmičiti sa njim, jer vir takve plivače i čeka. Ne dozvolite da tudja mržnja zaprlja tok vaših misli i usmjeri ih u krivom smjeru. Jer nema te mržnje koja može biti jača od iskrenog oprosta. Otključajte srce i isperite gnijev. I shvatite da vaše stope može zagledati samo onaj ko korača IZA vas. A to je dovoljno, makar za početak.