NA BADNJE VEČE...
Jedna od ljepših uspomena na djetinjstvo je bila noć sa Badnje večeri na Božić, kada je po priči moje mame, Isus posjećivao svu dobru djecu i donosio im poklone. Svake godine sam se potajno nadala da sam zaista bila dobra, te čekala svoj paketić sa "neba". I tako, jedne godine sam morala da se zaključam u sobu, jer Isus ne smije da me vidi. Nije mi bilo jasno zašto je takav te neće da se upozna sa mnom, a ja mu se toliko radujem. I bila sam potajno ljuta na njega što je prevalivši toliki put izbjegavao naš susret. I postavljala sam sebi milion pitanja, od toga da li jaše i on na irvasima ili dodje nekim drugim prevoznim sredstvom, pa sve do toga kakvi li su to butici na nebu, kada uvijek pogode šta mi treba. Sakrili smo se u sobi svi koliko nas ima, kada se čulo malešno zvonce. Srce mi je lupalo kao ludo i šaptala sam tiho "Evo ga!", dok se moja mama smijuljila a nisam mogla shvatiti zašto. I ponovo je zazvonilo zvonce da nam da znak da odlazi, a ja sam se na